Više od 60 godina koliko postoji, kompanija „13. jul – Plantaže“ AD Podgorica predstavlja jednog od najvećih i najznačajnijih proizvođača vina u Evropi. Međutim, ono po čemu se zaista razlikuje od svih ostalih je činjenica da kompanija obrađuje Ćemovsko polje, najveći evropski vinograd „u komadu“, impresivne površine od preko 2.000 hektara. Zanimljivo je istaći da upravo zahvaljujući toj činjenici, oko 80% svih crnogorskih vina potiče baš iz ovih vinograda. Stoga, ne čudi podatak da je kompanija od samog početka bila duboko posvećena nauci i istraživanjima ali je tek od 2011. godine i zvanično licencirana za obavljanje naučno istraživačke delatnosti. Godinu dana pre toga, kao mlad tehnolog radni odnos je zasnovala i dr Sanja Šućur Radonjić danas direktor je Sektora za razvoj.
Koji trenutak je bio podstrek da vino postane Vaš poziv?
Moj prvi ozbiljan susret sa vinom desio se tek tokom studija i to upravo kroz vino “Plantaža”. Kupila sam ga kao proizvod iz Crne Gore da sa kolegama obilježimo male studentske pobjede. Bio je to Vranac. Do zaposlenja u kompaniji „13. jul – Plantaže“ nisam imala dublji kontakt s vinom.
Prekretnica se desila kada sam upoznala prof. dr Vesnu Maraš i dobila priliku da postanem dio njenog tima. Tada sam kroz rad prvi put zaista razumjela suštinu vina, njegov nastanak u vinogradu, transformaciju u vinariji i kompleksnost svakog koraka tog procesa. Kada jednom osjetite koliko je znanja, vremena i prirode utkano u svaku bocu, postaje jasno da vino nije samo proizvod, već izraz identiteta, kulture i prostora iz kojeg dolazi. U tom trenutku sam znala da je to profesija kojom želim da se bavim.
Koliko je teško biti žena u vinskom poslu na Balkanu?
Nerijetko imam utisak da bi u određenim situacijama moj profesionalni kredibilitet bio brže prepoznat da sam muškarac. I dalje živimo u sistemu u kojem je potrebno dodatno vrijeme i dokazivanje da bi žene bile ravnopravno percipirane. Ipak, vinska industrija se mijenja, a stručnost, posvećenost i rezultati postaju ključni kriterijumi. S druge strane, priroda ovog posla je izuzetno zahtjevna, jer nakon berbe, prerade grožđa i proizvodnje mladog vina zapravo počinje njegova transformacija, koja zahtijeva stalnu pažnju, znanje i posvećenost. Vino postaje dio svakodnevice, ali i dio moje ličnosti. Uskladiti takav tempo sa privatnim životom nije jednostavno, posebno u periodima berbe i prerade. Međutim, uz podršku porodice moguće je pronaći balans, često tako što se ta dva svijeta prirodno povežu.
Koliko je važan koncept doživotnog učenja u vinskoj industriji?
Konstantno učenje u vinskoj industriji je apsolutna nužnost, kao što je to inače slučaj u životu. Riječ je o oblasti koja se konstantno mijenja, od uticaja klimatskih promjena, preko razvoja tehnologije, do promjena u potrošačkim navikama. Svaka berba je jedinstvena i donosi nove izazove i iskustva. Bez kontinuiranog usavršavanja, razmjene znanja i praćenja savremenih trendova bilo bi gotovo nemoguće odgovoriti na kompleksnost tog sistema. U vinogradarstvu i vinarstvu posebno je važno razumjeti promjene na vrijeme i prilagoditi im se. U tome leži razlika između prosječnog i vrhunskog rezultata.
Naučno istraživački rad
U kompaniji „Plantaže 13. juli“ odgovorni ste za rad Razvojnog centra koji je od 2011. licenciran za obavljanje naučno istraživačke delatnosti u oblasti poljoprivrede. Ko su ljudi koji čine vaš tim?
Razvojni sektor čine visoko kvalifikovani stručnjaci, magistri i diplomirani inženjeri agronomije i enologije sa značajnim iskustvom u proizvodnji. Tim je interdisciplinaran i usmjeren ka povezivanju nauke i prakse, što predstavlja ključ za razvoj savremenog vinogradarstva i vinarstva.
Koji je do sada najveći rezultat rada razvojnog tima?
Izuzetno smo ponosni na istraživanje autohtonog sortimenta vinove loze u Crnoj Gori. Sekvencioniranjem genoma Vranca i utvrđivanjem njegovog porijekla napravljen je značajan naučni iskorak ali i važan doprinos razumijevanju genetičke osnove jedne od ključnih sorti regiona. Paralelno s tim, kroz sistematska istraživanja genetičkih resursa vinove loze, identifikovali smo izuzetno bogat diverzitet i otkrili 51 do tada nepoznat genotip potencijalno novih autohtonih sorti. Posebno važan segment odnosi se i na genetičku karakterizaciju Kratošije kojom je potvrđena njena uloga kao roditeljske sorte velikog broja genotipova, što dodatno potvrđuje kontinuitet i specifičnost vinogradarstva na ovom prostoru. Ovi rezultati jasno pozicioniraju Crnu Goru kao jedan od ključnih centara vinogradarskog biodiverziteta u ovom dijelu Evrope. Istovremeno, oni predstavljaju snažnu osnovu za dalji razvoj, kako u pravcu očuvanja genetičkog nasljeđa, tako i u stvaranju novih sorti prilagođenih klimatskim promjenama i savremenim zahtjevima tržišta.
Šta je ono na čemu trenutno radite?
Trenutno smo fokusirani na sistematsko istraživanje i evaluaciju autohtonih, introdukovanih i rezistentnih sorti vinove loze u agroekološkim uslovima Ćemovskog polja, sa posebnim akcentom na Nacionalnu kolekciju autohtonih sorti, koju kontinuirano dopunjavamo novootkrivenim biotipovima. Kroz ovaj rad pratimo genetički diverzitet, fenološki razvoj i reakciju sorti na agroekološke uslove i klimatske promjene, uz detaljno ampelometrijsko opisivanje i procjenu njihovog enološkog potencijala. Istovremeno, nastavljena je saradnja sa Institutom u La Riohi, u okviru koje je sprovedeno sekvencioniranje više desetina uzoraka Kratošije, Primitiva, Zinfandela i Crljenka kaštelanskog, a rezultate ovih istraživanja očekujemo u toku ove godine. Paralelno pratimo kompletan razvojni ciklus vinove loze, od rodnosti i dinamike sazrijevanja do kvaliteta grožđa i vina, uz primjenu mikrovinifikacija koje omogućavaju preciznu procjenu enološkog potencijala svake sorte. U kontekstu klimatskih promjena i strateškog upravljanja sortimentom, posebno analiziramo ponašanje međunarodnih sorti i njihovih klonova. Radimo i na testiranju rezistentnih sorti vinove loze, s ciljem smanjenja upotrebe hemijskih sredstava zaštite i razvoja održivijeg vinogradarstva. U pogonu za mikrovinifikaciju ispitujemo različite enološke pristupe, od primjene različitih enoloških sredstava, selekcionisanih kvasaca (Saccharomyces i ne-Saccharomyces), do varijacija u maceraciji, kako bismo definisali optimalan stil vina i te rezultate implementirali u proizvodnji.
Važan segment našeg rada odnosi se i na primjenu savremenih tehnologija u vinogradarstvu. Koristimo dronove sa multispektralnim kamerama za praćenje vegetacionih indeksa, uvodimo digitalne klopke za monitoring štetočina i oslanjamo se na podatke sa meteo stanice, čime unapređujemo donošenje odluka i prelazimo ka preciznom vinogradarstvu. Važna tema je održivost. Kroz projekat u okviru EUREKA mreže radimo na valorizaciji komine kao nusproizvoda u proizvodnji vina, ispitujući njen antioksidativni potencijal i mogućnost ekstrakcije bioaktivnih jedinjenja sa potencijalnom primjenom u prehrambenoj industriji.
Bitno je istaći da su Plantaže licencirane kao naučnoistraživačka ustanova, te da su kroz kontinuitet rada postale prepoznatljiv partner u međunarodnim projektima i programima, uključujući Horizon 2020, Erasmus+, Cost, EUREKA, ECPGR. Sve ove aktivnosti imaju za cilj da kroz integrisani pristup, od vinograda do čaše, obezbijede stabilan kvalitet, očuvanje identiteta i dugoročnu konkurentnost crnogorskog vinarstva u uslovima savremenih izazova.
S kojim sortama trenutno radite, a čini vam se da će imati veliku ulogu u razvoju vinogradarstva Crne Gore?
Visoka očekivanja imamo od novoidentifikovanih, do sada nepoznatih sorti vinove loze. Ukoliko se makar jedna ili dvije od njih pokažu kao kvalitetne u smislu enološkog potencijala i prilagođenosti našim uslovima, to bi predstavljalo značajan iskorak, ne samo za kompaniju Plantaže, već i za ukupno crnogorsko vinogradarstvo i vinarstvo.
Naše autohtone sorte i dalje ostaju temelj razvoja, dok međunarodne sorte koje ispitujemo posmatramo više kao komplementarne, „začinske“ sorte. U manjim udjelima, one mogu doprinijeti stilskom profilisanju vina, posebno kada je riječ o Vrancu, kroz dodatnu kompleksnost, aromatski balans i finiju strukturu. Stoga, budućnost vidimo u kombinaciji očuvanja autentičnosti i pažljivo kontrolisane inovacije.
Kako će se razvijati vinski sektor u budućnosti? Koja vina će biti na ceni? Kako će globalno zagrevanje uticati na razvoj kompletnog sektora?
Kretaće se u pravcu veće preciznosti, prilagođavanja i jasno definisanog identiteta. Fokus će biti na razumijevanju terroira i njegovom dosljednom izražavanju ali uz sve veću primjenu novih tehnologije i podataka u vinogradarstvu i proizvodnji. Na cijeni će biti vina sa autentičnim porijeklom, posebno ona koja dolaze iz specifičnih mikro-lokacija i autohtonih sorti. Potrošači sve više traže vjerodostojnost i priču koja stoji iza vina, ali i balans, svježinu, pitkost i eleganciju – čak i kod tradicionalno snažnih stilova.
Globalno zagrijavanje već utiče na sektor i to će biti jedan od ključnih faktora daljeg razvoja. Pomjeraju se granice vinogradarskih zona, mijenja se dinamika sazrijevanja grožđa i struktura vina. To znači da će se proizvođači morati kontinuirano prilagođavati kroz izbor sorti, upravljanje vinogradima, tehnološke intervencije i nove pristupe proizvodnji. U tom kontekstu, znanje i sposobnost prilagođavanja biće presudni, a oni koji uspiju da očuvaju kvalitet i identitet vina u promijenjenim uslovima biće i oni koji će oblikovati budućnost vinske industrije.
Šta vas najviše inspiriše u svetu vina?
Vino nikada nije isto. Svaka berba, svaka parcela i svaka odluka u vinogradu i podrumu stvaraju nešto novo. Ta nepredvidivost i stalna potreba za učenjem čine ovaj poziv dinamičnim i izazovnim ali i kreativnim, inspirativnim, pretvarajući posao u umjetnost stvaranja. Posebno nadahnjuje veza vina sa prirodom i prostorom, te moć vina da prenese karakter zemljišta, klime i godine u kojoj je nastalo. Vino se tako od pukog proizvoda izdiže u svojevrsan zapis vremena i podneblja. Posebnu motivaciju mi daju autohtone sorte. One čuvaju identitet i autentičnost prostora iz kojeg dolazimo. To je spoj nauke, tradicije i kreativnosti. U toj ravnoteži leži ono što me u ovom poslu najviše pokreće.
Obzirom na trenutni pad potrošnje vina, imate li ideju/viziju kako će se razvijati vinski sektor u budućnosti?
Pad potrošnje vina je realnost na mnogim tržištima, ali ga ne treba posmatrati isključivo negativno, već i kao signal da se sektor transformiše. Ne radi se o nestanku potražnje, već o njenoj promjeni, potrošači danas piju manje, ali biraju kvalitetnije i promišljenije.
U tom kontekstu, budućnost vidim u daljoj premiumizaciji i jasnijem pozicioniranju vina kroz autentičnost, porijeklo i stil. Vina koja imaju identitet, koja su povezana sa terroir-om i koja nude iskustvo, a ne samo proizvod, biće ona koja će zadržati i privući savremenog potrošača. Istovremeno, sektor će morati da se prilagodi novim generacijama, kroz drugačiju komunikaciju, pristupačnije formate, veću fleksibilnost u stilovima vina i veću transparentnost u proizvodnji.
Koliko je važna uloga vinskog turizma u ukupnom razvoju tržišta?
Ne samo da je izuzetno važna, već postaje jedan od ključnih kanala razvoja vinskog sektora jer omogućava direktan kontakt između proizvođača i potrošača, što je u savremenim uslovima od presudnog značaja za izgradnju povjerenja i razumijevanja vrijednosti vina.
Kroz iskustvo dolaska u vinariju, obilaska vinograda i degustacije na mjestu nastanka, vino dobija svoju punu dimenziju, postaje doživljaj, a ne samo proizvod. Upravo taj emocionalni aspekt često ima snažniji uticaj na odluku potrošača u odnosu na klasične kanale prodaje i komunikacije. Vinski turizam doprinosi jačanju brenda ali i šire destinacije, jer vino postaje ambasador prostora iz kojeg dolazi. U tom smislu, njegov značaj prevazilazi samu prodaju i direktno utiče na pozicioniranje cijele zemlje ili regije na turističkoj i vinskoj mapi.
Za kraj, koji savet bi dali mladim ljudima, pa i ženama, koji tek ulaze u ovaj posao sada?
Bitno je, prevashodno, da budu strpljivi i radoznali. Vino je oblast koja traži vrijeme, za razumijevanje i rezultate. Važno je učiti iz svakog iskustva, bilo da dolazi iz vinograda, podruma ili kroz saradnju sa stručnjacima. Neophodno je biti otvoren za kontinuirano usavršavanje. Vinski sektor se brzo mijenja i samo oni koji su spremni da uče i prilagođavaju se mogu dugoročno napredovati. Što se žena tiče, ne treba da sumnjaju u svoje znanje i sposobnosti. Ovaj posao traži posvećenost, preciznost i odgovornost, kvalitete koji nijesu vezani za pol. Važno je vjerovati u svoj put i biti dosljedan u svom pozivu. Naposletku, možda najvažnija je strast. Ako ne postoji iskrena strast prema vinu i procesu njegovog nastanka, teško je dugoročno ostati u ovom poslu. Ali kada strast postoji, onda ovaj posao daje mnogo više nego što traži.